Being Crazy is a Full Time Job

Jeste li se ikad probudili s mišlju da će upravo ovo biti najdosadniji dan u vašem životu? Meni se to često događalo.
Uglavnom su to bile srijede. Koliko god se trudila nikada nisam uspjela shvatiti srijede. Srijeda nije niti početak niti kraj tjedna. Vikend ti se čini blizu, ali ipak moraš preživjeti i četvrtak i petak.
Ova se srijeda činila posebno dosadnom. Bilo je oblačno (oblačne srijede posebno su dosadne), a tekst sam začudo predala na vrijeme.
Iako sam voljela zvuk koji proizvodi deadline kada prolazi, ovaj mjesec sam tekst napisala prije nego što je glavni urednik dospio u predinfarktno stanje.
Kako bih razbila monotoniju još jedne srijede, pozvala sam svog prijatelja Sihija na kavu. Sihijevo pravo ime je Tihomir, ali ga nitko ne zove tako. Zašto ga zovu Sihi, ne znam. Bio je gay. Zašto? Ni na to pitanje ne znam odgovor.
Nije ni bilo bitno. Sihi je izuzetno zabavno društvo i uvijek me nasmijava svojim otrovnim komentarima tuđe frizure i odjeće. To je samo jedna od prednosti druženja s gay muškarcima.
Nekoliko minuta samo smo sjedili u kafiću i gledali u svoje šalice. Najednom je Sihi napokon progovorio:
«Koji je smisao života?» upitao me zamišljeno.
Njegovo pitanje me zbunilo pa sam mu uputila svoju «na čemu si ti?» grimasu.
«Znaš što mislim… Zašto smo ovdje i te brije…»
«Zašto pingvini ne lete?»
«Molim?! Kakve to veze ima sa smislom života?»
«Ne znam, palo mi je na pamet…» opravdavala sam se.
«Što misliš, muči li životinje pitanje o smislu života?»
«Čisto sumnjam…»
«Smatraš da životinje nisu inteligentne?» optuživački me upitao.
«Mislim da su inteligentne, ali da njihova inteligencija nije na toj razini da bi mogle razmišljati o smislu života.»
«A tvoja kao je na toj razini!»
«Zanemarit ću ovu primjedbu…»
«Reci mi samo, po čemu si zaključila da životinje na razmišljaju o smislu života?» tražio je i dalje objašnjenje.
«Uzmimo za primjer pingvine. Oni love ribu, sanjkaju se niz ledenjake na svojim trbuščićima i smiješno se gegaju cijeli dan. Baš mi ne djeluju kao da ih previše muče pitanja o životu, univerzumu i svemu ostalom…» s ozbiljnim izrazom lica objašnjavala sam mu egzistenciju jednog pingvina.
«Ti imaš nekih problema s pingvinima ili…»
«Ma ne, samo sam ih navela kao primjer.»
«Pa i Diogen je živi u bačvi i bio filozof!» nastavljao je Sihi raspravu.
«Da, ali on je bio čovjek.» rekla sam. Bila sam pomalo ljuta, Sihi je pričao gluposti, a ja sam upravo opekla jezik kavom.
«I životinje su ljudi!»
«Jedeš li meso?»
«Da…»
«Znači da si kanibal. Mislim, ako su životinje ljudi…»
«Ne znam, to sam rekao, onako, bez veze.» posramljeno je rekao.
«Što misliš, ima li homoseksualaca među životinjama?» peckala sam ga i dalje.
«Hej, to nije bilo lijepo od tebe!»
«Zašto?»
«Osjećam se uvrijeđeno. Ti misliš da samo zato što sam ja gay znam sve o homoseksualnosti.»
«O smislu života očito ništa ne znaš…»
«Molim te! I pingvini znaju više o smislu života od tebe.» uzvratio je protunapadom.
«Aha! Sada ti spominješ pingvine uzalud!»
«Ti si kriva za to!»
«Da, ja sam kriva za to što ti imaš koncentraciju prosječnog hrčka…»
«Otkud sad hrčak?!»
«Dobro ajde, imaš koncentraciju gay pingvina.»
«Ti si gay pingvin!» Sihi je i dalje pokušavao dobiti raspravu svojom vrhunskom retorikom.
«Pravi se javio.»
«Što je to trebalo značiti?!»
«Ne znam, ti si taj koji je gay ovdje.»

Nakon toga smo nekoliko minuta uvrijeđeno sjedili u tišini.
«Znaš, kad malo bolje promislim, mislim da je smisao života drugačiji za svakog od nas.» mudro je nastavio raspravu Sihi.
«Vidiš, ja mislim da je smisao života univerzalan i jednak za sve!»
«A to bi bilo?»
«Život nema smisla!»
«Kao ni razgovor dvoje odraslih ljudi o pingvinima.»
«Upravo tako!» potvrdila sam.

Čovječe, kako mrzim srijede…